Mačji infektivni peritonitis: razumijevanje bolesti kod mačaka

Mačji infektivni peritonitis, ili FIP, ostaje jedna od težih zaraznih bolesti s kojima se veterinari bave kod mačaka. Uzrokuje ga mačji koronavirus, virus koji je čest kod mačaka, posebno u skloništima, uzgajivačnicama i domaćinstvima sa više-mačaka. Većina mačaka izloženih mačjem koronavirusu nikada ne razviju FIP. Smatra se da se bolest javlja kada se virus promijeni unutar zaražene mačke i pokrene abnormalni imunološki odgovor, što dovodi do upale u cijelom tijelu.

FIP može uticati na nekoliko organa, uključujući jetru, bubrege, oči i centralni nervni sistem. Tok bolesti varira od mačke do mačke, a rani znaci su često nejasni. Mačka može jednostavno izgledati manje aktivno, manje jesti ili imati groznicu koja neće nestati. Zbog toga je teško razlikovati FIP od drugih bolesti samo na osnovu simptoma.

Klinički znakovi i progresija

FIP se obično klasifikuje kao efuzivan, ili mokar, ili ne-efuzivan ili suv, iako neke mačke pokazuju karakteristike i jednog i drugog.

Mokri FIP uključuje nakupljanje tečnosti u abdomenu ili grudima. Česti su natečeni stomak, gubitak težine, loš apetit i stalna groznica. Kada se tečnost nakuplja oko pluća, disanje može postati otežano, a mačka se može brzo pogoršati.

Suvi FIP se često razvija bez očitog nakupljanja tekućine. Umjesto toga, mogu se formirati upalne lezije u različitim organima. Ovisno o tome gdje se te lezije javljaju, mačke mogu razviti upalu oka, promjene vida, nestabilan pokret ili druge neurološke probleme. Neke mačke rano pokazuju samo opšte znakove bolesti.

Razlika između ovih oblika nije uvijek jasna. Klinički znakovi se mogu mijenjati kako bolest napreduje, tako da veterinari moraju razmotriti cjelokupnu sliku umjesto da se oslanjaju na jedan simptom.

Uloga testiranja na antitela

Testiranje na FCoV antitijela može pokazati da li je mačka razvila imuni odgovor na mačji koronavirus. Može biti korisno pri procjeni sumnjive izloženosti, posebno u skloništima, objektima za uzgoj i drugim okruženjima u kojima mačke žive u bliskom kontaktu.

Brzi testovi na antitela su praktični za veterinarske klinike. Relativno su jednostavni za izvođenje i brzo daju rezultate, što veterinarima može dati korisne informacije tokom početne procjene bez potrebe za složenom laboratorijskom opremom. Ovisno o proizvodu, rezultati se mogu očitati vizualno ili pomoću kompatibilnog analizatora.

Kliničko značenje rezultata još uvijek treba pažljivo tumačiti. Pozitivan rezultat FCoV antitijela znači izlaganje ili imuni odgovor na virus, ali ne potvrđuje da mačka ima FIP. Mnoge mačke izložene mačjem korona virusu nikada ne razviju bolest. Negativan rezultat se također mora tumačiti u kontekstu, uzimajući u obzir učinak testa i fazu infekcije.

Iz tog razloga, testiranje na antitijela je najbolje koristiti kao dio šire kliničke procjene. Veterinari također mogu uzeti u obzir anamnezu mačke, fizikalni pregled, krvne slike, nalaze snimanja i druge odgovarajuće dijagnostičke testove. Izbor dodatnog testiranja zavisi od pojedinačnog slučaja.

Upravljanje mačjim koronavirusom u okruženjima sa više-mačaka

Mačji koronavirus širi se uglavnom fekalno-oralnim putem. Zajedničke posude za otpatke i kontaminirana okolina mogu pomoći u širenju, posebno na mjestima gdje se nalaze mnoge mačke.

Redovno čišćenje posuda za smeće, praktikovanje dobre higijene, obezbjeđivanje dovoljno životnog prostora i smanjenje pretrpanosti mogu pomoći u ograničavanju cirkulacije virusa. Promatranje mačaka zbog uporne groznice, neobjašnjivog gubitka težine ili promjena u ponašanju također može pomoći u identifikaciji životinja kojima je potrebna veterinarska procjena.

Prenos FCoV i razvoj FIP-a su povezana, ali različita pitanja. Mačji koronavirus može se širiti između mačaka, dok je FIP općenito povezan s promjenama virusa unutar pojedine životinje. Smanjenje cirkulacije virusa je stoga važno, ali ne može ukloniti svaki rizik od FIP-a.

FIP ostaje složena bolest s promjenjivim kliničkim znakovima i nema jedinstvenog testa koji odgovara na svako dijagnostičko pitanje. Razumijevanje kako se bolest razvija i korištenje testiranja na antitijela za njegovu ispravnu svrhu može pomoći veterinarima da preciznije protumače rezultate i donesu bolje{1}}informirane odluke.